Prevrću papire i prave se da donose dubokoumne odluke

Ukoliko imaš veštinu svojim rukama nešto da stvoriš, biće hrane u frižideru  – bila je Đurina životna filozofija. Verovatno je bio u pravu, jer je shvatio da od fakultetski-neoblikovanih i rečitih poslova nije bilo previše uspeha za sve. Stvorio se utisak da su baš svi mlađi ljudi – svojevrsni političari. Kakva poražavajuća misao.

Naravno da je nemoguće da svi sede za kancelarijskim stolovima, prevrću papire i prave se da donose dubokoumne odluke. To su pogrešne vrednosti i nepredvidivi društveni napredak.

Uzeo je komad drveta i veštim pokretima ruku napravio stilizovani podmetač za čaše. Sedeo je na stoličici na dvorištu, zviždajući neku tamo melodiju koja je verovatnije bila izmišljena, nego postojeća pesma koju je čuo. Nije on imao mira preslušavati muziku. Pokupio bi delić tog sveta pa se prepustio improvizaciji. Zvučalo je, u najmanju ruku, zanimljivo.

Izradio ih je još sedam.

Tada je ustao i odšetao do obližnje livade, bez nekog posebnog razloga. Vedro nebo obloženo belim jastučićima spaja se sa zelenilom travnatog brežuljka u rano jutro, kada se sa istočne strane žutilo probija budeći spavalice. Preleću ga mala jata neuhvatljivo brzih ptica dok tragovi aviona prave isparavajuće geometrijske oblike koji se, poput fatamorgane, razilaze u daljini. Iz obližnjeg jastuka probija kap i kiša ubrzo pokriva donji deo livade, topeći zelenilo tamnijom nijansom. Na svega nekoliko metara, dva potpuno različita sveta.

Đuro odmara. Prepušta se jutarnjoj svežoj energiji. Popio bi i sok, ali ga nije poneo sa sobom.

Uzdahnu. Vreme je da pokupi drva koja je još pre neki dan prineo do dvorišta, da ne pokisnu. Mislim, ako i pokisnu, nije problem, ali onda ih treba sušiti.

***

Jutro, izvezeno od najvrednijih materijala.