KOJE JE VAŠE MIŠLJENJE O TURISTIČKIM REKLAMAMA?

Da li su turističke reklamice samo obmana javnosti izabranim djelićima stvarnosti koje nikada u svakodnevnom životu ne vidimo ili ih možda niti ne primjećujemo – ili su to zapravo realne mogućnosti za one koji imaju volje i duha da dožive sve te pretenciozne kombinacije odličnog editinga, izbora muzike i nezaboravne slike, utkanih savršeno nešto da prodaju?

Da prodaju zemlju, način života i kulturu toliko učinkovito, da je 46 sekundi dovoljno da mi instantno razmišljamo o zamjeni realnosti ili formiranju planova o tom nekom mitskom putovanju koje je sve što nas dijeli od boljeg sutra?

Postoji li uopće taj neki “pozitivan” marketing, i da li će ih oni koji ne budu vidjeli svojim sopstvenim očima ono što je pomenutih 46 sekundi pokazalo tužiti jer su im prikazali paralelno, nepostojeće stanje stvari?

Ili će ljudi probiti barijere “Ne mogu”, “Jednom ću” i „Skupo mi je“, spustiti gardove i dopustiti sebi da vide zapravo nešto čak i ljepše i duže od svedenih 46 sekundi?

Biti oni koji vjeruju u kristalno čisto more rajskih plaža i savršenstvo okusa upravo pripremljene vrhunske večere plaćene po razumnoj cijeni…

Da li nas marketing u ovom slučaju vara ili je u pitanju samo naša perspektiva odbijanja da vjerujemo u ideale?

Ne mogu da se odlučim.